Dan otvorenih vrata Akademije socijalne skrbi Generacije 360°: kako različiti pogledi i zajednički ciljevi stručnjaka u sustavu socijalne skrbi oblikuju kvalitetniju praksu

Ovogodišnji Dan otvorenih vrata okupio stručnjake iz socijalne skrbi koji su kroz konkretne situacije iz prakse otvorili pitanje međugeneracijskog razumijevanja i načina suradnje u sustavu.

Zagreb, 25. ožujka 2026. – Kako razgovarati kada se ne razumijemo? Kako donijeti odluku kada generacije imaju različita očekivanja? I kako u takvim situacijama zadržati fokus na onome što je najvažnije – korisnicima sustava? Upravo su to pitanja o kojima se govorilo na Danu otvorenih vrata Akademije socijalne skrbi, koji je okupio socijalne radnike, psihologe, socijalne pedagoge i druge stručnjake koji svakodnevno rade s djecom, obiteljima i ranjivim skupinama.

Događanje je održano u okviru ESF+ projekta usmjerenog na jačanje kapaciteta stručnjaka i razvoj kvalitetnijih usluga u sustavu socijalne skrbi, a u središtu su bile situacije iz svakodnevnog rada – one u kojima se razlike među generacijama najjasnije vide i najteže usklađuju.

Okupljenima se na početku obratila ravnateljica Akademije socijalne skrbi Marija Barilić, koja je podsjetila da Akademija od svog osnutka u proljeće 2024. sustavno razvija edukacije koje polaze od stvarnih potreba stručnjaka i konkretnih izazova s kojima se susreću u praksi.

„Ova tema za mene ima posebnu dimenziju - pripadam generaciji X koja je odrasla u jednom drugačijem vremenu, a profesionalno sazrijevala u razdoblju intenzivnih društvenih i tehnoloških promjena.  Upravo smo mi, kao generacija, u velikoj mjeri sudjelovali u odgoju i oblikovanju današnjih mladih generacija, učili ih samostalnosti, odgovornosti, slobodi izražavanja, ali isto tako i osnovama profesionalnog ponašanja i odnosa prema radu i društvu. Upravo zato razumijemo da se generacije ne samo susreću, već i istinski razumiju. Danas, prije svega, slavimo naše dvije godine intenzivnog rada na razvoju stručnjaka, a Akademija je postala mjesto u kojoj gradimo zajedničku viziju sustava socijalne skrbi. Na nama je da gradimo sustav koji razumije razlike, ali isto tako, pretvara ih u snagu. Snaga sustava socijalne skrbi leži upravo u povezivanju iskustva i novih perspektiva“ rekla je ravnateljica Barilić.

U ime Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne skrbi sudionicima se obratio i ministar prof. dr. sc. Alen Ružić, naglasivši važnost suradnje i razumijevanja među generacijama kao preduvjeta za stabilan i učinkovit sustav.

 „Ovaj trenutak je prilika da iskažemo poštovanje prema radu i trudu kojeg svi stručnjaci u sustavu ulažu u razvoj zajednice. Biti socijalni radnik ili drugi stručnjak u sustavu znači donositi odluke koje nečiji život mijenjaju iz dana u dan i to kontinuirano činiti na način da se stječe povjerenje, a za to treba iznimno znanje, veliki trudi, predanost i veliko srce. U sustavu socijalne skrbi nikad nije bilo više uloženih financija, nikad više prava i nikad više ostvarenih usluga, no u sustavu nenaprednog administriranja naši su socijalni radnici opterećeni poslovima kojima ne bi trebali biti i radimo intenzivno na tome da ih oslobodimo. Vi ste ti koji povezujete institucije i ljude i tako stvarate temelje za pravedno i socijalno društvo, a istodobno nadograđujete svoje vještine kako bi ta podrška bila sve bolja, kako bi se mogli nositi sa stresom socijalnog rada i tako donositi sve bolje odluke. U protekle tri  godine smo u sustavu zaposlili gotovo 1 000 radnika, znamo da to nije dovoljno, ali nastavit ćemo raditi na zapošljavanju kao i daljem razvoju sustava kroz vrhunsku administraciju i korištenje naprednih informatičkih alata. Sustav treba činiti boljim i to iz jednog razloga – a to su korisnici. Tu smo da bez obzira na zapreke gradimo pravedniji, humaniji i otporniji sustav“ rekao je ministar Ružić.

Razlike među generacijama često se pojednostavljuju, no u praksi se pojavljuju kao vrlo konkretni izazovi – u komunikaciji, očekivanjima, odnosu prema autoritetu i načinu rada. Upravo iz takvih situacija polazila su i izlaganja koja su otvorila temu promjena u širem društvenom i profesionalnom kontekstu.

Ivana Mehle, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, govorila je tako o promjenama u očekivanjima mladih i njihovom ulasku na tržište rada, te o programima zavoda.

„Mladi između 15-29 godina starosti koji ne rade, nisu u sustavu obrazovanja ili u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) imaju veći rizik od socijalne izoliranosti, siromaštva i čestog osjećaja beznađa, zbunjenosti i manjka perspektive. Takvih mladih u Hrvatskoj je oko 23 000, te ulaskom u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje oni ulaze u program Garancije za mlade. Tržište rada treba mlade i njihove vještine, posebno digitalne i zelene“ rekla je.

Jedno od središnjih izlaganja održao je dr. sc. Boris Jokić, znanstvenik i stručnjak za obrazovne politike poznat po istraživanjima o mladima, obrazovanju i društvenim promjenama, koji je kroz interaktivno i glazbom ilustrirano predavanje „Što pokreće današnje roditelje“ otvorio pitanje tko su današnji roditelji, što im je važno kod djece, te u čemu se posljedično današnji mladi doista razlikuju u odnosu na prethodne generacije i kako se te promjene odražavaju na njihov odnos prema institucijama i podršci.

„Za razliku od onog svoje djece, roditelji na vlastito odrastanje i obrazovanje gledaju kao na vrijeme bez briga, a danas je dominantna emocija koja pokreće roditelje briga koja je, naravno, povezana sa strahom. A kada imamo brigu i strah onda u zajednicama raste nepovjerenje. Struktura obitelji u Hrvatskoj se značajno promijenila u zadnjih 10 godina – pao je broj parova s djecom, a porastao broj parova bez djece te broj jednoroditeljskih obitelji.  Porasla je i prosječna starost majke pri prvom porodu, a tako raste i prosječna starost majke pri ulasku prvog djeteta u prvi razred srednje škole. Roditelji su i obrazovaniji. Sve to pokazuje da postoji fokus na dijete, u pozitivnom ili negativnom smislu. I dok roditelji za djecu žele individualnu uslugu, istodobno imaju strašno velika očekivanja, usmjereni su isključivo na uspjeh i ocjene, a ne na sadržaj, te nemaju povjerenje u sustav“ ustvrdio je Jokić, dodavši da se u odnosu sve složenijeg odnosa i različitih javnih službi nalazi pad povjerenja. Nepovjerenje prema istraživanjima raste i među mladima, a kako će upravo povjerenje biti ključno za funkcioniranje zajednica u budućnosti, Jokić je predložio raditi upravo na vraćanju povjerenja kroz promjenu komunikacijskog obrasca institucija iz reaktivnog u proaktivni, onakav koji smanjuje strah i gradi profesionalnost, te uvesti jasna pravila i razgraničenje ovlasti, promijeniti sustav ocjenjivanja i inzistirati na kriterijima. „Smatram i da bi trebalo dati podršku ljudima u sustavu obrazovanja i socijalne skrbi“ završio je.

Panel Generacije koje se (ne) razumiju okupio je predstavnike različitih dijelova sustava – socijalne radnike, psihologe, predstavnike institucija i organizacija koje rade s djecom i obiteljima – koji su kroz konkretne primjere iz prakse govorili o situacijama u kojima dolazi do nerazumijevanja. Rasprava se otvorila oko svakodnevnih situacija – od komunikacije i očekivanja do donošenja odluka i odnosa prema autoritetu – te pitanja što u pristupu treba mijenjati kako bi suradnja među stručnjacima bila jasnija i učinkovitija.

U sklopu događanja dodijeljena su i priznanja u okviru projekta Djeca u alternativnoj skrbi – Prepoznaj potencijal, motiviraj za budućnost / Pruži im ruku da ostvare svoje snove, koji je pokrenuo Joško Lalić, mladić koji je i sam odrastao u sustavu socijalne skrbi. Projekt je usmjeren na djecu i mlade koji odrastaju u domovima i udomiteljskim obiteljima, a kroz edukativne radionice i plaćene mentorsko-studentske prakse pruža im konkretna znanja, radno iskustvo i kontakte koji su im ključni za samostalniji život.  

Tijekom 2025. godine provedene su radionice u više ustanova diljem Hrvatske, u kojima su zajedno sudjelovali mladi i stručnjaci, s ciljem prepoznavanja potencijala i jačanja motivacije za obrazovanje i zapošljavanje. Paralelno s tim, šest studentica iz alternativne skrbi uključeno je u plaćene mentorsko-studentske prakse u organizacijama poput Hanza Medije, Hrvatske poštanske banke, Poliklinike Sinteza i Centra za rehabilitaciju Rijeka, gdje su stekle konkretno radno iskustvo i prve profesionalne kontakte.

Dodijeljena priznanja istaknula su upravo takve primjere – poslodavce, mentore i stručnjake koji su mladima omogućili stvarno iskustvo rada i podršku u prijelazu prema obrazovanju i tržištu rada, ali i same mlade koji su kroz projekt pokazali motivaciju, angažman i spremnost na razvoj.

„Mladima iz alternativne skrbi početak često nije lak i to ne njihovom krivnjom. Tako sam dobio ideju za projekt, a projekta ne bi bilo bez cijelog tima koji me u tome podržao i zato im ovim putem zahvaljujem. Kako studiram ekonomiju spomenuo bih i pozitivne „eksternalije“ – meni je sustav omogućio da studiram i slijedim svoje snove, a kad kažem sustav, mislim na ljude koji u njemu rade. Moje cvijeće ću uručiti mojoj ravnateljici Jeleni iz Dječjeg doma Maestral jer želim reći da su stručnjaci ovdje najvažniji i upravo njihova podrška omogućava mladima poput mene da krenu u život kao ravnopravni članovi društva“ rekao je Joško Lalić.

Dan otvorenih vrata održan je u Hotelu Novotel u Zagrebu, a interes i odaziv stručnjaka još su jednom potvrdili koliko je važno otvoriti prostor za razmjenu iskustava i zajedničko razumijevanje promjena koje oblikuju svakodnevni rad u sustavu socijalne skrbi.