Kristina Kulić

Kristina Kulić (rođena u Splitu, Hrvatska) diplomirala je socijalni rad na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te također ima završen studij komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Nakon završetka studija, radila je u medijima, sustavu socijalne skrbi te kao koordinatorica projekata za nekoliko nevladinih organizacija. Pridružila se Autonomnoj ženskoj kući Zagreb 2015. godine, gdje je isprva bila zadužena za vođenje terapije za traumatizirane žene i djecu, postupno napredujući do svoje sadašnje pozicije voditeljice skloništa i koordinatorice operativnog tima.

Osim individualnog rada sa ženama koje su preživjele partnersko nasilje, a koji se temelji na feminističkim principima, Kristina također lobira za bolji pravni okvir i educira predstavnike državnih institucija i nevladinih organizacija o mogućnostima poboljšanja tretmana žena i njihove djece. Bavi se istraživačkim radom i piše izvještaje o stanju ženskih prava u Hrvatskoj. Koautorica je brojnih radova i priručnika, a recentno je sudjelovala u istraživanju o prisilnoj kontroli u intimnim partnerskim odnosima i  istraživanju o posttraumatskom stresnom poremećaju kod žena koje su preživjele nasilje. Sudjelovala je u izradi Priručnika za pravosudnu praksu prilagođenu žrtvama u sudskim postupcima o skrbništvu nad djecom i ostvarivanju prava na kontakt i posjećivanje u sklopu projekta „Zaštite i osnaživanja djece“ (WAVE) te na publikacijama u sklopu projekta RISKFREE (izrada alata za procjenu rizika za žene koje su preživjele nasilje i njihovu djecu). Hrvatska je delegatkinja u Savjetodavnom odboru feminističke mreže WAVE (Women Against Violence Europe), članica je Odbora Grada Zagreba za prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, kao i članica raznih nacionalnih i međunarodnih feminističkih organizacija. Jedna je od tri predavačice u sklopu EU projekta CARE4TRAUMA- „Poboljšanje usluga podrške žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i sustav pomoći i podrške temeljen na traumi“ na kojem je educirala predstavnike institucija o načelima podrške temeljenima na razumijevanju traume. Posljednjih godina aktivna je u lobiranju na međunarodnoj razini pri tijelima UN-a te je na posljednjih nekoliko UN-ovih Komisija za položaj žena (CSW) u New Yorku sudjelovala kao članica delegacije RH i WAVE-a, izlažući o temama nasilja prema ženama i borbe za ženska prava. Također je izlagala na UN-ovom Odboru za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR) u Genevi. Sudjelovala je u pisanju brojnih izvještaja u sjeni o stanju ženskih prava u RH. U aktivističkom radu lobirala je za izmjene u zakonodavstvu RH i bolju implementaciju Istanbulske konvencije. Ekspertizu temelji na dugogodišnjem direktnom radu s visokotraumatiziranim ženama i njihovom djecom.